Jedinstvena kombinacija kamenjaka i specifične klime u regiji Périgord stvara neke od najfinijih crnih tartufa poznatih kao Tuber melanosporum. Ove cenjene gljive imaju izuzetan raspon okusa koji uključuje zemljane tonove pomiješane s nečim što podsjeća na tamnu čokoladu, pa čak i na blage naznake sušenog voća. Šume srednjeg i starog rasta, ispunjene hrastovima i lješjakama, pružaju upravo pravi okoliš za rast ovih gljiva kroz njihov poseban odnos s korijenjem drveća. Berba se obavlja isključivo između studenog i ožujka kako bi se očuvao karakter samog zemljišta. Zahvaljujući sustavu certifikacije AOC Périgord, svaki tartuf može se pratiti sve do mjesta gdje je uzgojen, što pomaže u uspostavljanju svjetskih standarda za to što čini zaista izuzetan crni tartuf. Većina ozbiljnih kuhara zna da kada vide ovu oznaku, dobivaju nešto autentično posebno.
Svijet izvore truffle proširuje se daleko izvan samog Périgorda, a sve više regija ozbiljno pristupa verifikaciji podrijetla za poslovne kupce. Uzmimo na primjer španjolsku pokrajinu Teruel, koja ima ovu IGP certifikaciju. Truffle tamo rastu na većim nadmorskim visinama i imaju intenzivan, mesnati okus koji većina kuhara voli. Zatim postoji Umbrija u Italiji, gdje koriste vulkanske zemlje uz pažljive tehnike navodnjavanja kako bi dobili truffle s notama cvijeća u pozadini. A ne smijemo zaboraviti istarski poluotok u Hrvatskoj uz Jadransko more. Morski povjetarac čini da njihove truffle imaju odličnu ravnotežu između zemnastosti i aromatičnosti, a osim toga dulje ostaju svježe od većine drugih. Što čini sve ove lokacije zanimljivima? Počele su koristiti DNK testove i sustave praćenja zasnovane na blockchain tehnologiji, tako da kupci zapravo mogu vidjeti odakle njihove truffle dolaze, bez brige o kvaliteti kasnije u lancu.
Nedavne studije iz područja mikologije pokazuju da skoro trećina crnih tartufa koji se komercijalno prodaju zapravo uopće nije ono za što se predstavljaju. Tržište je preplavljeno lažnim varijantama poput kineskih tartufa (Tuber indicum) koji jednostavno nemaju isti složeni mirisni profil. Zatim postoji ljetni tartuf (Tuber aestivum) koji ima znatno blagiji okus i mekšu konzistenciju u usporedbi s pravim crnim tartufima. A nemojmo zaboraviti sve te lažne Périgord proizvode označene naprednim etiketama, ali bez ikakvog stvarnog dokaza podrijetla. Međutim, pravi crni tartufi moraju pokazivati određene karakteristike. Potražite upravo taj karakteristični romboidni uzorak na vanjskoj kožici, primijetite kako se miris pojačava kako se tartuf zagrije, te provjerite ostaje li unutrašnjost čvrsta prilikom pritiska. Za svakoga tko ozbiljno želi kupiti autentične tartufe, ključno je surađivati s dobavljačima koji mogu dostaviti potvrde o lokaciji i izvješća o DNK testovima za određene serije. To pomaže u izbjegavanju ekonomskih prijevara u već i samom po sebi skupom luksuznom artiklu.
AOC Périgord u Francuskoj i IGP Teruel u Španjolskoj nisu samo napredne oznake već zapravo izvršive regulative koje proizvođače obvezuju na stroga pravila za uzgoj crnih tartufa (Tuber melanosporum). Što to znači? Pa, lovci na tartufe moraju bilježiti točne GPS lokacije gdje ih pronalaze, dostavljati analizu tla, voditi detaljne zapise o vremenu berbe s potpisima osoba koje su ih obrađivale te čuvati praćene zapise od samog šumskog tla sve do konačnog pakiranja. Ako netko pokuša prodavati tartufe uzgajane drugdje kao da dolaze iz ovih regija, bit će kažnjen ozbiljnim kaznama od strane EU-a. Govorimo o kaznama većim od 20.000 eura po kršenju prema prošlogodišnjem Izvješću o prijevarama s hranom. Ovi strogi sustavi pomažu u sprječavanju neiskrenih prodavača da inferiornije tartufe poput Tuber indicum prodaju kao autentične, čime se štite i potrošači i legitimni proizvođači koji poštuju pravila.
Otprilike 38 posto uzoraka komercijalnih gljiva nije moguće pravilno identificirati vizualno, prema nedavnom istraživanju iz časopisa Mycology Journal (2023), zbog čega većina ozbiljnih poslovnih subjekata danas ovisi o DNK testiranju treće strane. Vodeće biosciencijske laboratorije zapravo stvaraju jedinstvene genetske profile za svaku seriju koju obrađuju, uspoređujući ih s poznatim standardima Tuber melanosporum. Kada dođe vrijeme za isporuku, svaki certifikat dolazi upotpunjen stvarnim detaljima poput točnog vremena berbe, tko je prikupio gljive i kako su čuvane tijekom transporta. Malim izvoznicima koji slijede cijeli ovaj postupak smanjuje se prijevara za oko 92 posto u usporedbi s onima koji nemaju odgovarajuću certifikaciju. To kupcima u poslovnom segmentu osigurava sigurnost da točno znaju koju vrstu dobivaju, odakle je prvotno došla i da ništa nije poremećeno nakon branja.
Sezonske aukcije vina u Richerenches i Lalbenque postale su pouzdanim mjestima za ozbiljne kupce koji žele doći do verificiranih proizvoda. Ovi događaji nude partije koje dolaze uz različitu dokumentaciju, uključujući zapise o berbi, pojedinosti o načinu čuvanja grožđa te sveobuhvatnu dokumentaciju koja prati porijeklo proizvoda. Sva ova dokumentacija omogućuje kupcima da provjere sve prije donošenja odluke o kupnji. Cijeli sustav djeluje puno učinkovitije od uobičajeno složenih lanaca opskrbe koje nalazimo drugdje, jer je znatno manja vjerojatnost da će netko zamijeniti oznake ili prodavati niže kvalitete proizvode kao da su nešto sasvim drugo. Za one koji su već imali posla s zbunjujućim posrednicima, ovaj izravan pristup predstavlja pravi dah svježeg zraka.
U regijama poput Umbrije i Istrе, lokalne kooperativne udruge okupljaju berbu pažljivo odabranih sakupljača divljih gljiva. Sve praće kroz nekakav digitalni sustav koji bilježi pojedinosti o stanju tla, vremenu berbe te čak i o temperaturi koja se održava tijekom transporta. Manji certificirani izvoznici također imaju svoju ulogu, fokusirajući se na te male serije ispod pet kilograma. Ovi maleni paketi dolaze s posebnim pečatima koji se ne mogu otvarati, a uz to postoje i neovisna DNK testiranja za potvrdu autentičnosti. Prema nedavnoj studiji prošle godine, poznatoj pod nazivom izvještaj o praćenju truffle (Truffle Traceability Report), cijeli ovaj sustav u 98 od 100 slučajeva točno utvrdi podrijetlo. Također pomaže u održavanju ispravnih praksi sakupljanja i brine o šumama za buduće generacije.
Ključni regioni poznati po uzgoju autentičnih crnih tartufa uključuju Périgord u Francuskoj, Teruel u Španjolskoj, Umbriju u Italiji i Istru u Hrvatskoj.
Potrošači mogu prepoznati autentične crne tartufe tako da traže karakterističan romboidni uzorak na vanjskoj kožici, primijete jačanje mirisa kako se tartuf zagrijava te provjere ostaje li unutrašnjost čvrsta prilikom pritiska. Također je ključno surađivati s dobavljačima koji pružaju certifikate o podrijetlu i izvješća o DNK testovima.
AOC Périgord i IGP Teruel certifikacije donose propise koji jamče podrijetlo i autentičnost crnih tartufa. Dodatnu sigurnost pružaju i neovisna DNK verifikacija te serijski certifikati iz bioscih laboratorija.